CRKVA SAVICA

U okvir zatečene pravilne, stambene urbanističke matrice, u njenu sredinu, postavlja se nova, prostorna kompozicija čiji sakralni sadržaj također tvori okvir otvoren prema slobodnoj perspektivi na jugu. Pretpostavka projekta je da se novi sadržaj ni na koji način ne suprotstavlja zatečenom. On naprosto slijedi karakter mjesta vlastitim, specifičnim oblikovanjem proizašlim iz namjene. Na sjecištu centralnih osi stambenog, poluotvorenog bloka je crkveni toranj, nova polazna točka umetnute kompozicije. On je ujedno jedini potencirani fragment koji označava „prisutnost“. Hijerarhija sakralne cjeline je jasna: glavni ulaz, ulaz u crkvu vezan je uz najviši gradbeni element, a bočni, sekundarni ulazi jasno su strukturirani lokacijom u prolazima između sastavnica okvira. Forma je raščlanjena na crkvu i pastoralni objekt sa župnom kućom koje veže tek tanka, transparentna ploha, vezne strehe. Parterni križ glavnih pješačkih pravaca, osim povezivanja dijelova naselja koji gravitiraju crkvi nadograđuje i fizionomiju parka s postojećim stazama, na način da se naglase funkcionalni pravci s pratećim drvoredima koji bi kompenzirali dio izgubljenog zelenila na lokaciji gradnje budućeg župnog dvora, a obogatili sliku parka novom kvalitetom. Zgrada crkve planirana je kao jedinstveni volumen trapeznog tlocrtnog oblika postavljen dužom stranom u smjeru sjever-jug, dužine oko 40 m, a širine oko 20 m. Glavni ulaz u crkvu predviđen je s juga, gdje je formiran veliki ulazni trijem. Zvonik je organski povezan s volumenom crkve na jugoistočnom uglu građevine. Između zvonika i ulaza u pretprostor crkve predviđen je prolaz prema unutrašnjem trgu koji olakšava pristup sa sjevernog pravca, a isto tako i vezu sa samim trgom.