DOM ZA STARIJE U LABINU

Važne datosti lokacije određuju postavu arhitektonskih korpusa i njihovu kompoziciju. U zadanim okvirima i uvjetima arhitekti podređuju svoj prostorni koncept u specifičnostima nepravilnog terena, maksimalističkom odnosu prema svim vizurama, optimalnoj orijentaciji za sve prostore po pitanju insolacije, specijaliziranom karakteru Doma za starije osobe (aktivnostima i potrebama za mirom), dijalogu s elegantnom arhitekturom Doma zdravlja Mladena Vodičke. Volumenska kompozicija Doma za starije osobe slijedeći konceptualnu prostornost, oblikuje se kao horizontala koja lebdi iznad prirodnog, prilično nepravilnog, brdovitog terena. Uzdignuta, pravilna struktura u opozitnom je odnosu prema srasloj nepravilnoj bazi. Volumenska podjela ujedno je i funkcionalna: stambeni i njima prateći prostori na katovima naspram zajedničkim i servisnim prostorima u više funkcionalnih grupa u prizemlju, odnosno manjim dijelom u podrumu. Struktura terena potencira nepravilan oblik baze koja prati sjenu položaja slojnica ujedno generirajući stvaranje dvaju trgova. Trgovi su različite funkcionalne određenosti. Dijeli ih volumen ulaznog prostora sa hallom i dvoranom položen na prirodnom hrptu reljefa divergirajući njihovu različitost ( prilazni, otvoreni, javni trg, naspram unutrašnjeg, naizgled zatvorenog dvorišta namijenjenog uglavnom korisnicima doma). Unutrašnji trg otvara se ispod glavnog korpusa stvarajući funkcionalnu sjenu i vizurni okvir slike parka.