SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA NUK II U LJUBLJANI

Unutar postojeće rimske strukture (od koje je preuzet gometrijsko – prostorni red, urbana definicija I smjer), arheološki grid postaje baza za funkcionalnu shemu knjižnice, a iskopine temelj buduće arhitektonski kompozicije. Tri osnovna volumena knjižnice, postavljena na izdignuti plato, lebde iznad postojećih iskopina. Uniformnost samih formi, nalaže jedinstvo prostora, funkcije i organizacije. Trg, koji je sam po sebi nužni predprostor knjižnice, lociran je ispod same zgrade uz drevnih F i H ulica. Izvorni zidovi arheološkog nalazišta određuju depresiju trga te njegovu vezu sa gradskim ulicama Ziosovom i Emonskom (glavni ulaz u zgradu). Planirani prolaz kroz zgradu postaje aktivna plaza, pristupna sa svih strana. Zajedno sa postojećom stambenom zgradom knjižnica formira blok u sjeverozapadnom dijelu parcele. Na čvorištima starog i novog, novi volumen se spušta, poštujući postojeću strukturu. Kompaktni volumeni ( visoki četri etaže ) proizlaze iz dvoetažne baze smještene iznad slobodnog prizemlja i mezanina. Zgrada Knjižnice je introvertirana, dostojanstvena i na tipološkoj hijerarhiji visoko rangirana forma. Povijesne rimske iskopine djelomično su zatvorene u staklene inzule na prve dvije etaže. Iznad njih lebdi težak korpus, čija koža je od nehrđajučeg čelika, koji disturzirano reflektira vlastito okruženje. Masivni volumen je prorezan staklenim plohama sa vidljivim interijerom. Interijer sam po sebi postaje svijetlo zgrade, svojevrsna sekvenca unutrašnjeg kretanja korisnika, boja, namještaja. Kuća je planirana kao niskoenergetska kuća. Za potrebe grijanja, hlađenja i ventilacije iskorišten je vodeni potencijal - predlaže se korištenje toplinskih pumpi koje će pokrivati većinsku potrošnji grijanja i hlađenja. Također, predviđeno je korištenje solarnih panela povezanih sa sistemom toplinskih pumpi