SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U ZADRU

Zgrada Knjižnice je introvertirana, dostojanstvena i na tipološkoj hijerarhiji visoko rangirana forma. Po sebi, a i zato što je smještena u gradu od kamena i zato što je bitna strukturalna točka jedne urbane, sveučilišne cjeline, zaglavni kamen jednog kulturološkog luka, pa i zato jer su prva pismena klesana u kamenu, zgrada Knjižnice je kamena, obložena velikim, kamenim, bosanim vapnenačkim pločama, zatvorenih vanjskih ploha i otvorenih, staklenih nutarnjih ploha, kroz koje u nutrinu knjižnice dolazi difuzno, sjenovito svjetlo. Gotovo hermetički zatvoren eksterijer i otvoreni unutarnji prostor, kroz koji interijer knjižnice dobiva difuzno svijetlo i sjenu), projekt knjižnice počiva na arhitektonskoj dualnosti: gruba zatvorena vanjska ovojnica te nježna otvorena unutarnja fasada. Korpus knjižnice podignut je na stupove tvoreći ritam nosivih stupova koji postaju dio trga. U prizemnoj etaži postavljeni su izvanknjižnični sadržaji, glavni ulaz u Knjižnicu i sekundarni ulazi u pojedine sastavnice Knjižnice (administracija, sistemska podrška, služba obrade), te ulazi i izlazi iz garaže i tehničkih prostorija. Na prvoj etaži raspoređene su četiri osnovne funkcionalne cjeline: knjižnično administrativno osoblje, zbirke s otvorenim pristupom, sklop zatvorenog spremišta, prostori za podučavanje. Na drugoj, trećoj i četvrtoj etaži raspoređeni su, ali kao odvojene sve gore navedene funkcionalne cjeline, koje svaka za sebe imaju mogućnost fleksibilnog raspoređivanja pojedinih uporabnih jedinica i grupa, obzirom da je riječ o rasporedu namještaja i pregradnih stijena. Projekt knjižnice, oslanjajući se na orijentaciju, materijale te zdrav razum, spada u energetsko – ekološki orijentirane projekte – ideja je bila reducirati sve nepotrebne konstrukcijske i instalacijske sisteme kako bi kuća bila što bliža pasivnoj kući.